Osnove kineziologije i sportske rekreacije

1. Sport i sportska rekreacija

Sportska rekreacija odnosi se na sadržaje kojima je cilj pozitivno djelovanje na antropološki status populacije, obuhvaća sve sportske aktivnosti i vježbanje prilagođeno potrebama sudionika. Sport su tjelesne aktivnosti ugodnog, živog i dinamičkog karaktera.

2. Utjecaj tjelesnog vježbanja na zdravlje

Pozitivan utjecaj je povezan sa zdravljem, kao i s mentalnim zdravljem, te reduciranjem stresa.

3. Antropološka obilježja

Čine organizirani sustavi svih osobina, sposobnosti i motoričkih informacija i njihove međusobne relacije.

4. Antropometrijske karakteristike

Morfološke karakteristike odgovorne za procese rasta, diferencijacije tkiva i funkcionalnog sazrijevanja (longitudinalna/transverzalna dimenzija kostura, masa, potkožno masno tkivo).

5. Funkcionalne sposobnosti

Sposobnost primitka i transporta energije, povećanja raspona regulacije i uspostavljanja ravnoteže nakon napora. Povezane su s učinkovitosti sustava za transport kisika i anaerobnim energetskim mehanizmima.

6. Motoričke sposobnosti

Izvođenje motoričkih zadataka i uvjetuju uspješno kretanje (snaga, brzina, koordinacija, fleksibilnost, ravnoteža).

7. Kognitivne sposobnosti

Sposobnost prijema, prijenosa i prerade informacija koje se realiziraju u kontaktu osobe s okolinom, osnova misaone aktivnosti (kompleks + više kognitivnih sposobnosti).

8. Konativne osobine

Odgovorne za modalitete ljudskog ponašanja važne za razumijevanje i predviđanje ponašanja čovjeka u raznim situacijama (normalne konativne osobine, patološke).

9. Motorička znanja

Motorička gibanja, formirani algoritmi naredbi koji omogućuju ostvarivanje svrhovitih kretanja i de/aktiviranje različite mišićne skupine s obzirom na redoslijed, intenzitet i trajanje (biotička, socijalna).

10. Testovi za provjeru kondicijskih sposobnosti

BMI (tjelesna masa / visina²), omjer opsega trbuha i kukova (WHR), procjena funkcionalnih sposobnosti (test na stepenicama).

11. Sredstva treninga

Tjelesne vježbe, smišljeno i primjereno, moraju odgovarati ciljevima i zadacima procesa (podizanje ukupnog antropološkog statusa vježbača).

12. Metode učenja

Načini/postupci pomoću kojih se može određena sportska aktivnost naučiti (automatizam što brže, efikasnije i trajnije, što veći broj ponavljanja). Zavisi o motoričkim sposobnostima, smislenosti pokreta, determinante cilja, motivacije, kompleksu pokreta. Razine efikasnosti (1, 2, 3, 4).

• Iterativna metoda učenja: jedna osnovna informacija se usvoji, a zatim se ti pokreti usavrše i automatiziraju.
• Broj ispravnih ponavljanja pretpostavka je za efikasno učenje.
• Prema načinu davanja motoričkih informacija (verbalna, vizualna, motorička, problem).
• Prema načinu učenja motoričkih informacija (sintetička, analitička, kombinirana, situacijska, ideomotorička metoda).

Faze: usvajanja / usavršavanja / stabilizacije / automatizacije.

13. Metode treninga

Neprekidnog opterećenja, ponavljajuća, promjenjiva, intervalna, kombinirana, situacijska, kružni trening.

14. Trenažna opterećenja

Određena veličina djelovanja trenažnih sredstava. Dva parametra:

• Obim opterećenja: ukupan zbroj rada na treningu (brojčane jedinice, pojedinačna vremenska jedinica ili dužina dionice).
• Intenzitet opterećenja: stupanj uloženog napora u trenažnom radu (ponavljanja u količini rada u jedinici vremena, jačini rada, brzini pokreta).

15. Metode određivanja trenažnog opterećenja

Metode prilagođene procjeni i praćenju opterećenja sportaša.

16. Usmjerenost treninga

Navođenje u pravcu optimalnog razvoja i usavršavanja sposobnosti i osobina koje su primarne u određenoj sportskoj grani (mora postojati cilj).

17. Adaptivnost treninga

Prilagodba organizma na trenažne podražaje i opterećenja.

18. Kontinuiranost treninga

Porast radne sposobnosti u procesu sportskog treninga može se osigurati postupno doziranim opterećenjem i odgovarajućim intervalima odmora, koji moraju biti optimalni.

19. Diskontinuiranost opterećenja

Dinamika postepenog povećanja opterećenja.

20. Didaktika

Grana pedagogije koja se bavi teorijom, idejama, načelima i uputama usmjerenima uspješnom provođenju odgojno-obrazovnog procesa.

21. Kineziološka metodika

Znanstvena disciplina koja proučava zakonitost kinezioloških procesa i promjena u obrazovnom i odgojnom prostoru te njihova učinka na ljudski organizam.

22. Metodički principi

Odgojnosti i zdravlja, jasnoće, zornosti, svjesnosti i aktivnosti, sustavnosti i postupnosti, raznovrsnosti, svestranosti, primjerenosti i primjenjivosti, individualizacije.

23. Organizacija sata tjelesne aktivnosti

Uvodni/pripremni dio (10 min), glavni dio (40 min), završni dio (10 min).

24. Metodičko-organizacijski oblici rada

Jednostavni (postava pojedinačno, dvojke, trojke, četvorke i paralelna postava) i složeniji (paralelno-izmjenična, sukcesivno-izmjenična, izmjenična, stanična, kružna, stazna, poligonska).

25. Metode rada

Međupovezani skupovi postupaka pomoću kojih trener priprema i provodi svaki motorički ili tjelovježbeni zadatak.