Klasicizam i prosvjetiteljstvo: književna razdoblja i njihovi predstavnici

Klasicizam

Klasicizam je književno razdoblje koje se javlja u Francuskoj i traje od sredine 17. st. do kraja 18. st., a glavna obilježja su racionalnost, moralnost i didaktičnost. Klasicistička poetika nalaže da se književnost ponovno okrene antičkim uzorima, da poštuje Aristotelovu poetiku jedinstva mjesta, vremena i radnje, da bude poučna te da ističe opće vrline i mane nad jedinstvenim. Za razliku od baroka, klasicizam teži jednostavnosti i preciznosti stila. U to vrijeme pišu se samo drame od 5 činova, a najvažniji predstavnici su tragičari Racine i Corneille, te komediografi Moliere i Goldoni.

Racine i tragedija Fedra

Racine je napisao Fedru, tragediju u 5 činova koja se bavi temom ljudske razapetosti između strasti i krivnje. Glavni istoimeni lik je Fedra, žena kralja Tezeja, zaljubljena u svog posinka Hipolita. U skladu s klasicističkim racionalizmom, moralom i didaktičnošću, u djelu se osuđuje nerazumno, grešno ponašanje, odnosno nedopuštena ljubav i nemoral glavne junakinje.

Moliere i komedije

Moliere je najznačajniji francuski komediograf te autor komedija Škrtac, Umišljeni bolesnik i Mizantrop. Škrtac je njegova najpoznatija komedija čiju temu je preuzeo od Plauta, a u djelu kritizira škrtost i lihvarsko društvo.

Goldoni i talijanska komedija

Goldoni je talijanski komediograf i reformator talijanskog kazališta. On tako ponovno uvodi commediu dell'arte, stalne likove i improvizaciju, ne preuzima teme iz antičke književnosti te smanjuje broj činova na 3. Autor je djela Gostioničarka Mirandolina, u kojem prikazuje licemjerstvo i poigravanje jedne žene s trojicom muškaraca.

Prosvjetiteljstvo

Prosvjetiteljstvo je drugi naziv za književnost racionalizma koja nastoji prosvijetliti čitatelja, odnosno ukazati mu na društvene probleme. To je razdoblje učenosti i razvoja znanstvenog ispitivanja. Predstavnik prosvjetiteljstva je francuski književnik Voltaire, koji u filozofskom romanu Candide na humorističan način suprotstavlja optimizam i pesimizam te stvara satiru na filozofiju njemačkog filozofa Leibniza, koji je smatrao kako je ovo najbolji od svih svjetova.

Ostali predstavnici i Enciklopedija

Uz Voltairea predstavnici prosvjetiteljstva su Rousseau, Montesquieu te Diderot, autor Enciklopedije u kojoj su bila obuhvaćena područja duhovnih znanosti, ali i teorijskih i primijenjenih znanosti te povijest, politika i glazba. Posebnost Francuske enciklopedije bila je i sustavna obrada područja rada, obrta, umijeća, tehnike i izuma, uz opise prirodnih zakona i znanstvenih metoda.