Foucault: Nadzor, kazna i arheologija znanja
Classified in Other languages
Written on in 
English with a size of 2.36 KB
Foucault
Foucault 1.1.
Francuski mislilac Michel Foucault osobita je pojava u povijesti suvremene sociologije i filozofije društvenih znanosti. Iako je živio razmjerno kratko, ostavio je brojna djela. Foucaulta se često ubrajalo u pripadnike tzv. strukturalističke škole, od čega se sam distancirao. Ipak se ne može poreći da ga povezuje mnogo toga sa strukturalizmom, i to osobito misao koju je isticao Levi-Strauss, a to je „nestajanje subjekta“ kao premisa filozofskoga i znanstvenog mišljenja.
Za Foucaulta su glavni predmet istraživanja zgusnuti načini djelovanja i mišljenja, koje treba promatrati odvojeno od mislećih subjekata. Te „strukture“ treba otkrivati poput arheologa, odbacujući velike sheme evolucije koje smatra „glomaznim konstrukcijama“.
Arheologija znanja i genealogija moći
Koristeći se terminima kao „arheologija znanja“ i „genealogija moći“, Foucault upućuje na dva različita načina izučavanja povijesno-kulturne građe. Tako se od početka sedamdesetih godina služi terminom „arheologija“ da bi označio metodu istraživanja koja teži otkrivanju onih konstitutivnih pravila koja upravljaju jezikom humanističkih znanosti, utvrđujući i kriterije njihove istinitosti. Kasnije, u drugoj fazi svoga rada, prelazi na tzv. „genealošku“ metodu, koju suprotstavlja tradicionalnoj historijskoj znanosti.
Za Foucaulta su moral i pravna načela koja se uspostavljaju upravo u doba prosvjetiteljstva nevažni – iako ih ovlaš spominje govoreći o stilu kažnjavanja.
Nadzor i kazna: rađanje zatvora
U prvom dijelu knjige Nadzor i kazna: rađanje zatvora, koji nosi naslov „Mučenje“, Foucault iznosi potresna svjedočanstva suvremenika o smaknuću Damiensa, počinitelja neuspjelog atentata na kralja Luja XV. Foucault objašnjava ovaj, kao i druge slučajeve okrutnog kažnjavanja prijestupnika u doba prije Revolucije, kao odmazdu zbog povrede suverene vlasti utjelovljene u osobi vladara. Monarhovo se tijelo smatralo nepovredivim, te je napad na njega držan za najveći zločin. Zato je na njega potrebno odgovoriti najvećom kaznom.
Foucault primjećuje: „Mučenje, dakle, ima pravno-političku funkciju.“