Analiza klasičnih romana svjetske i hrvatske književnosti

Ključni autori i djela svjetske i hrvatske književnosti

Albert Camus i roman Stranac

Albert Camus francuski je književnik kasnoga modernizma, koji se uz Jean-Paula Sartrea smatra najznačajnijim predstavnikom književnoga egzistencijalizma. Roman „Stranac“, kao i esej „Mit o Sizifu“, pripada Camusjevoj fazi apsurda, u kojoj svijest o apsurdu kod Camusjevih likova ne izaziva tjeskobu, nego oni prihvaćaju apsurd.

Roman je podijeljen na dva dijela, može se odrediti kao moderni, filozofski, egzistencijalni i kao roman lika. Stil je jednostavan i objektivan, a u pripovijedanju prevladava postupak redukcije. Svi događaji u romanu izneseni su u 1. licu, kao ispovijest glavnoga lika Mersaulta, koji u tamnici u Alžiru pripovijeda o prošlim događajima iščekujući javno izvršenje smrtne kazne.

Milutin Cihlar Nehajev i roman Bijeg

Milutin Cihlar Nehajev stvarao je u razdoblju hrvatske moderne te je značajan po svojim novelama i romanima. Njegov roman „Bijeg“, s podnaslovom „Povijest jednog našeg čovjeka“, neki su književni povjesničari nazivali ponajboljim romanom hrvatske moderne.

Roman je podijeljen u 12 poglavlja, a po vrsti se može odrediti kao psihološki roman i roman lika. Djelo prati sudbinu Đure Andrijaševića, intelektualca koji tragično završava u sukobu s okolinom, ali i sa samim sobom. Donosi se njegova unutarnja analiza i traženje uzroka njegova sloma. Mjesto je radnje u najvećem dijelu romana Senj.

Fjodor Dostojevski i Zločin i kazna

Dostojevski je najveći pisac visokoga ruskog realizma i smatra se tvorcem modernoga psihološkog romana. Uz roman „Zločin i kazna“ najznačajniji su Dostojevskijevi romani „Idiot“ i „Braća Karamazovi“.

Roman „Zločin i kazna“ može se žanrovski različito odrediti: kao društveni, psihološki, filozofski, roman ideja i kriminalistički roman, tj. kao „antikrimić“ jer je ubojica od početka poznat i pratimo njega, a ne istražitelja. Također, radnja romana Zločin i kazna traje devet i pol dana 1860-ih u Petrogradu.

Honoré de Balzac i Otac Goriot

Balzac, autor djela „Otac Goriot“, tvorac je realističkog romana i začetnik kritičkoga realizma. Cijeli život radio je na ciklusu „Ljudska komedija“, koja sadrži 90-ak romana i pripovijedaka te pet drama. Balzac pokušava klasificirati ljudsku stvarnost prema društvenim klasama i profesijama.

Ciklus „Ljudska komedija“ sličan je Danteovom epu „Božanstvena komedija“ jer oba djela teže sveobuhvatnom prikazivanju ljudskoga društva. Za razliku od Dantea, Balzac ne daje ni povijesnu ni božansku perspektivu, nego analizira suvremeno francusko društvo na temelju pojedinačnih sudbina. „Otac Goriot“ najslavniji je roman ciklusa u kojem se isprepliću teme bezgranične očinske ljubavi, želja za društvenim uspjehom mladog i ambicioznog čovjeka te tema pokvarenosti pariškog društva.

Franz Kafka i Preobrazba

Franz Kafka austrijski je književnik koji je stvarao u razdoblju avangarde, začetnik je suvremene književnosti i smatra se jednim od najutjecajnijih modernističkih proznih pisaca. U pripovijeci „Preobrazba“ s početka dvadesetog stoljeća Kafka nam prikazuje dehumanizirani svijet u kojem se njegov tjeskobni protagonist Gregor Samsa jednog jutra probudi preobražen u kukca.

Svojim djelom Kafka postavlja osnovna egzistencijalna pitanja te opisuje otuđenog pojedinca koji ne nalazi svoje mjesto ni u društvu ni u obitelji. Osim pripovijetki, Kafka je napisao i romane „Proces“, „Dvorac“ i „Amerika“. Premda je tražio da se nakon smrti njegova djela spale, prijatelj Max Brod priredio ih je za tisak i objavio.

William Shakespeare i Hamlet

William Shakespeare renesansni je engleski dramatičar i jedan od najznačajnijih engleskih književnika. „Hamlet“ je tragedija u 5 činova, pripada drugoj fazi Shakespeareova stvaralaštva te sadrži Aristotelovo jedinstvo mjesta, vremena i radnje.

Tragedija je nastala početkom 17. stoljeća na prijelazu dviju epoha, u razdoblju manirizma, zato su u Hamletovu liku prisutna renesansna i barokna obilježja. Radnja se odvija u dvorcu Elsinore u Danskoj.