Višestavačne klasicističke vrste: sonata, koncert i simfonija
Višestavačne klasicističke vrste
Vrsta glazbenog djela | Broj stavaka | Izvođački sastav |
Sonata | 3 ili 4 | Solo instrument uz glasovir |
Koncert | 3 | Isto kao i kod sonate, uz orkestar |
Simfonija | 4 | Orkestar |
Komorno djelo | 4 | Različite instrumentalne kombinacije |
Građa stavaka prema tempu
Stavci u različitom tempu imaju različitu građu oblika:
/ | I. stavak | II. stavak | III. stavak | IV. stavak |
Tempo | Brzi | Polagani | Umjereni | Brzi |
Građa | Sonatni stavak | Tema sa varijacijama ABA Sonatni stavak | Složena pjesma | Sonatni stavak Sonatni rondo |
Tonalitet | Osnovni | Srodni | Osnovni | Osnovni |
Predstavnici predklasicizma
Domenico Scarlatti, J. C. Bach
Sonata (skladba za gudače) i koncert: barokne glazbene vrste koje se razvijaju i dalje u klasicizmu, samo što poprimaju nova obilježja.
Suita: niz stiliziranih plesova poredanih po kontrastu tempa i mjere.
Fuga: jednostavna vrsta, troadijelni oblik: ekspozicija (tonalni plan; tema nastupa u 1. glasu), provedba, završni dio.
Simfonija (grč. symphonia: sklad, suglasje): opsežna višestavačna orkestralna skladba, građena poput instrumentalne sonate (raspored tempa: B-P-U-B).
- Uvodi je Alessandro Scarlatti.
- Razvila se u 18. stoljeću, a klasični oblik dostigla je u djelima Mozarta, Beethovena i drugih.
- U klasicizmu se javljaju nova obilježja: simfonija je orkestralna vrsta čija su četiri stavka zadanog tempa (brzi – polagani – umjereni – brzi), a komorne vrste su samostalne skladbe za manje sastave.
Tema sa varijacijama
Oblik stavka u kojem se najprije odsvira tema, a zatim slijede varijacije (harmonija, mjera, tempo, dinamika...).
Sonatni stavak
Dvodijelni i bitematični glazbeni oblik izgrađen na dvjema kontrastnim temama. Najčešće primjenjivani oblik pojedinih stavaka višestavačnog klasicističkog djela.
Podjela:
Ekspozicija (skladatelj iznosi teme različitog tipa): 1. tema u osnovnom tonalitetu, 2. tema u dominantnom ili paralelnom tonalitetu.
Provedba (tema varira; središnji dio sonatnog stavka).
Repriza (završni dio, zapravo ponavljanje ekspozicije; na kraju je zaključak – koda; obje teme su u osnovnom tonalitetu).
Rondo
Instrumentalni oblik 18. stoljeća (oblik stavka). U njemu se glavna tema ponavlja najmanje tri puta, a između nje su neke druge glazbene misli (epizode). Postoji i sonatni rondo s jednom, dvije ili tri teme.
Složena trodijelna pjesma
Sastoji se od tri jednostavne pjesme, ima oblik ABA, oblik trećeg stavka i plesni karakter.
Solistički koncert
Trostavačna glazbena vrsta koju izvodi solo instrumentalist uz orkestar (tempo: B-P-B).
Dijelovi: dvostruka ekspozicija, provedba, repriza, solistička kadenca, koda.