Hrvatski Bog Mars i Khevenhiller: Besmisleno Stradanje u Ratu

Khevenhiller

Khevenhiller sastoji se od dva temeljna tematska dijela. Prvi dio pjesme govori općenito o čovjekovom životu, s naglaskom na život i društveno-egzistencijalni položaj zagorskih kmetova u hrvatskoj povijesti. Njihov društveni položaj bio je jako loš: suočeni su sa siromaštvom unatoč teškom radu, jer su iskorištavani sa svih strana, i od hrvatske i od strane vlastele. Oni se tješe predajući se humoru i jednostavno se mireći sa stvarnošću. Ona se neće mijenjati, pa barem mogu potražiti sigurnost u izvjesnosti.

Drugi dio pjesme govori o točno određenoj socijalnoj nepravdi, koja se ispoljava kroz situacije i svakodnevne probleme s kojima se kmetovi suočavaju. Ti svakodnevni problemi tvore jedan konstantan egzistencijalni problem koji pritišće seljaka toliko redovito da ga on prepoznaje kao neizbježni dio života. Zato se kmet ne žali, niti djeluje kako bi promijenio, a tako možda i popravio svoj život.

Zadnji stihovi opet nose mirenje sa sudbinom, iako se ona ni nakon smrti ne mijenja. Siromah i onda ostaje ponižen, pokopan u sirotinjskom grobu, bez spomenika, osim onog koji ostavi pas.

Hrvatski Bog Mars

Hrvatski Bog Mars tema je besmisleno stradanje hrvatskih domobrana poslanih na klaonicu istočnoga bojišta (Galicija), a stil je karakterističan za Krležu.

Na početku novele upoznajemo lik grofa Maksimilijana Axelrodea koji je postao upravitelj pokretne bolnice austro-ugarske vojske. Prikazan je kao osoba koja je kraj́nje dehumanizirana, a kao kruna njegovog karaktera vrhovna je želja da stekne slavu ratnog heroja.

Za razliku od grofa, lik Vidovića zasigurno nije željan ratne slave. On je hrvatski student i intelektualac koji je protiv svoje volje bačen u vrtlog rata. On je glavni instrument prikazivanja Krležinog antiratnog stava. Autor prikazuje rat kao snažan izraz dehumaniziranosti moćnika koji vojnike u ratu prihvaćaju kao obično "topovsko meso" za koje nikoga nije briga. Oni su ovdje, bez obzira na nacionalnost, prisiljeni ratovati i gubiti živote u ime Austro-Ugarske Monarhije.

Primjećujemo elemente ekspresionizma u ružnim motivima kod opisa ranjenika i prostorija gdje se oni nalaze, u kaotičnom stanju, samoći Vidovića te smrti. Realizam se vidi u opisivanju barake i kroz stavove pobunjenog pojedinca koji iznosi svoje stavove. Naturalizam, koji je sličan ekspresionizmu, donosi nam opise kupaonice, krvavih rana, opsjednutost smrću…