Europeizacija i teorije europskih integracija

Other foreign languages3.02 KB

Glavni čimbenici europskih integracija

Glavni čimbenici proizlaze iz djelovanja institucija EU:

  • presude Europskog suda
  • dokumenti i odluke Europskog vijeća (npr. pristupni kriteriji za zemlje kandidate)
  • osnivački ugovori
  • zakonodavna aktivnost Vijeća EU i Europskog parlamenta (sektorske politike)
  • djelovanje Europske komisije (EK)
  • djelovanje Vijeća Europe (VE)
  • djelovanje SIGMA-e

Sporedni čimbenici

  • kontakti upravnih službenika (postupak komitologije, upravne mreže i agencije) i dužnosnika – prijenos dobre prakse
  • upravne infekcije – preuzimanje dobre prakse iz jednog u drugi upravni sustav
  • utjecaj međunarodnih procesa i doktrina (globalizacija, informacijska tehnologija, povezivanje u međunarodnim organizacijama), uključujući rasprave o najboljoj praksi i međusobni pritisak nacionalnih uprava

Tri faze izučavanja europskih integracija

1. Klasične teorije integracije

  • Žele objasniti proces i razloge integriranja europskih zemalja.
  • Obuhvaćaju prva tri desetljeća europskog povezivanja.
  • Dva smjera:
    • Neofunkcionalizam – koncentrira se na ulogu društva i ekonomije.
    • Intergovernmentalizam – bavi se interesima i političkom moći glavnih aktera.

2. Teorije europskog upravljanja

  • Od sredine 1980-ih.
  • Fokus na europskoj političkoj zajednici u nastajanju, njezinim obilježjima, strukturi i funkcioniranju.
  • Tri smjera:
    • Liberalni intergovernmentalizam – tvrdi da europske integracije jačaju državu, a posebno nacionalne egzekutive.
    • Teorija nadnacionalnog upravljanja – smatra da europska integracija stvara novu višerazinsku politiku promjenom načina na koji domaći akteri odgovaraju na integraciju.
    • Koncept višerazinskog upravljanja – ističe da europske integracije mijenjaju karakter države i odnos privatne i javne sfere.

3. Teorije europeizacije

  • Od 1990-ih.
  • Problematiziraju učinke europske integracije na članice, ali i na nedržavne i subnacionalne aktere, kao i na države koje nisu članice.
  • Europeizacija se bavi trima ključnim pitanjima:

Vertikalni pristup

  • Uzlazna europeizacija – pristup odozdo prema gore (bottom-up, tj. od država prema EU): prenošenje nacionalnih ovlasti na nadnacionalnu razinu.
  • Silazna europeizacija – pristup odozgo prema dolje (top-down, tj. od EU prema državama): prilagodba nacionalnih političkih sustava promjenama na europskoj razini.

Horizontalni pristup

  • Širenje EU izvan postojećih granica (europeizacija izvan Europe).

Dimenzije širenja

  • Politička (apsorpcija novih članica)
  • Kulturalna (širenje ideja, obrazaca i normi)

Download

PDF Word HTML